Ako se budite u tri ujutro, tijelo vam šalje signal: Evo što to zapravo znači

Problem nastaje kada ta buđenja traju dulje ili se događaju u isto vrijeme svake noći, pa se sljedećeg dana osjećate iscrpljeno.

San ne teče u jednom neprekinutom nizu. Tijekom noći mozak prolazi kroz cikluse spavanja koji traju između 90 i 110 minuta.

Svaki ciklus ima više faza: lagan san, dubok san i REM fazu, kada najčešće sanjamo. Odrasla osoba tijekom noći prođe kroz četiri do šest takvih ciklusa, piše Nova.rs.

Pred kraj svakog ciklusa san postaje plići, pa je tada veća vjerojatnost da se probudite. Dubok san se uglavnom javlja u prvoj polovici noći i kako se jutro približava, sve ga je manje. Zato buđenje u ranim jutarnjim satima nije neobično.

Stres može učiniti da ta buđenja postanu mnogo primjetnija. U ranim jutarnjim satima tijelo se priprema za buđenje, pa razina kortizola, hormona budnosti, počinje rasti. To je dio prirodnog dnevnog ritma koji nas postupno razbuđuje.

Međutim, ako vam je glava već puna briga o poslu, odnosima ili svakodnevnim problemima, kratko buđenje lako može prerasti u razmišljanje koje ne prestaje.

Na kvalitetu sna utječu i svakodnevne navike

Noću ima manje distrakcija, pa misli koje su tijekom dana podnošljive djeluju glasnije i teže ih je zaustaviti. Nije iznenađujuće što su stres i pretjerano razmišljanje snažno povezani s nesanicom i otežavaju ponovno uspavljivanje.

Na kvalitetu sna utječu i svakodnevne navike. Alkohol može pomoći da brže zaspite, ali kasnije remeti san i povećava broj buđenja u drugom dijelu noći.

Sličan učinak ima i kofein. Čak i ako ga popijete poslijepodne, može ostati u organizmu satima, učiniti san plićim i povećati šanse da se probudite. Kofein unesen i do šest sati prije spavanja može narušiti san.

Važni su i drugi čimbenici. Neredovit raspored spavanja, odlazak u krevet mnogo ranije nego inače, izloženost svjetlu ili ekranima navečer, kao i pretopla ili prehladna soba, mogu smanjiti kvalitetu sna i učiniti noćna buđenja češćima.

Kod nekih ljudi učestalo buđenje može postati začarani krug i prerasti u nesanicu. Nakon više noći provedenih budno i u brizi, mozak počinje povezivati noć s napetošću umjesto s odmorom.

Što više razmišljate o tome da ne možete zaspati, to je teže ponovno utonuti u san.

Male navike mogu dodatno pogoršati problem. Na primjer, gledanje u sat tijekom noći može povećati frustraciju i dodatno razbuditi mozak.

Terapije poput kognitivno-bihevioralne terapije za nesanicu imaju cilj prekinuti ovaj krug promjenom načina razmišljanja i ponašanja koji održavaju budnost.

Male promjene u rutini mogu pomoći tijelu da uspostavi stabilniji ritam. To se često naziva higijenom sna – skup navika koje podržavaju kvalitetan odmor. Odlazak na spavanje i buđenje u isto vrijeme, čak i nakon loše noći, pomažu stabilizaciji biološkog sata.

Također pomaže i vrijeme za opuštanje prije spavanja, ograničavanje kofeina i alkohola, kao i stvaranje mirnog okruženja za spavanje.

Ako dugo ne možete zaspati, korisno je da nakratko ustanete iz kreveta i radite nešto opuštajuće dok ponovno ne osjetite pospanost. To pomaže prekinuti vezu između kreveta i budnosti.

Upravljanje stresom tijekom dana također je važno, jer smanjuje vjerojatnost da u krevet odete već napeti. Vođenje dnevnika, joga, meditacija, vježbe disanja i svjesna pažnja mogu pomoći da se um smiri prije spavanja.

Iako buđenje u tri ujutro može djelovati uznemirujuće, povremena noćna buđenja prirodan su dio sna. Razumijevanje što se događa u tijelu i kako stres i navike utječu na san može te trenutke učiniti manje zabrinjavajućima.